Kako sam se obogatila na Work and travel programu

– “Tanja zašto ideš na Work and Trevel program? Šta ćeš tamo da radiš kao konobarica?”

– “Pa idem da zaradim za master, svi koji se vrate pričaju kako su dobro zaradili.”

– “Stvarno ne vidim kakvo je to iskustvo!?”

 

Svaki početak je težak.. tako je i moj početak ovog programa bio.

Žalila sam se svima kako mi je teško i kako ne mogu da dočekam da se vratim kući. Samo mesto mi je bilo tužno, nisam počela da radim prve dve nedelje, svi su samo tražili nešto da platimo, a na sve to kiša pada kao da je jesen.

Mrzela sam dan kada sam došla u Ocean City, MD. Jedina sreća mi je bila što sam znala da sam bogata zbog ljudi koji me okružuju i žive sa mnom. Nas 9 Srba u jednoj kući.

Moj prvi dan na poslu je bio veoma neobičan.. niko sem Ivane, devojke iz Srbije, mi nije pružio ruku da se upozna sa mnom. Upoznala sam i jednog dečka što radi u kuhinji.. naravno bio je namrgođen i uglavnom pričao na Turskom sa gazdama. “Kako ću ja raditi ovde”, je prvo što sam pomislila.

Poslali su me za bar da pričam sa barmenom o tome kako ću raditi i šta su moja zaduženja. Kada sam otišla bio je mnogo ljut i namrgođeno se upoznao sa mnom. Tek u tom momentu sam želela kraj leta i da budem kući. Ubrzo je došlo vreme da uzmem svoju prvu porudžbinu, Ivana je išla sa mnom i pomogla mi oko svega. Od tog trenutka sam se osećala sigurnije jer sam imala bar nju da bude sa mnom. Svakim danom smo se sve više pomagale i zauzimale jedna za drugu, nesvesno smo postale veliki prijatelji i počele da provodimo svaki slobodan dan zajedno i stvarale prelepe uspomene.

Postala sam bogatija za jednog prijatelja iz Srbije

 

Kako je vreme prolazilo tako su novi studenti dolazili i useljavali se u našu kuću. Jedno veče smo sedeli na terasi i čuli da u prizemlju neko priča na našem jeziku i pozvali da dođu gore. To je bio dečko iz Hrvatske koji je upravo stigao i sedeo sam na terasi. Od te večeri svako veče smo zajedno posle posla sedeli sa njim i pričali, slušali muziku i bili najbliži jedno drugima. Zajedno smo planirali putovanja i žurke. Složili smo se da smo isti narod i da ništa nije lepše nego kad se svi umorni vratimo sa posla i provedemo kvalitetno vreme zajedno.

Postala sam bogatija za jednog prijatelja iz Hrvatske

 

Studenti iz Rumunije su došli kasnije jer se njima ispitni rok završava kasno. Tako su Aleksandar i Teodora došli da rade u restoranu u kom sam radila. Dve potpuno različite osobe koje su ulepšali svaki moj radni dan. Teodora je radila sa mnom na bazenu tako da smo se uvek pomagale i izlazile u susret jedna drugo. Alex je radio u kuhinji i uvek je bio pozitivan i najmlađi od svih nas tako da je uvek zračio pozitivno i uvek nalazio i terenutcima najvećeg umora da oraspoloži sve. Nakon posla smo radije ostajali i pričali o životu i upoznavali se bolje nego išli kućama da spavamo.

Postala sam bogatija za 2 prijatelja iz Rumunije.

 

Dečko iz kuhinje koji je tu od kad sam došla je Dogan, onaj sa kojim sam mislila da neću moći da radim i da ćemo se svađati stalno je pored Ivane bio moja velika podrška tokom celog leta. Uvek mi je pomogao kad god mi je pomoć bila potrebna, a da ne moram ni da zatražim. Kada je velika gužva i ima puno gostiju nekad nemaš vremena da razmišljaš da ćeš jesti ili popiti vode, ali Dogan je uvek bio korak ispred i brinuo da li smo jeli.

Postala sam bogatija za jednog prijatelja iz Turske.

 

Alex, Dogan, Ivana i ja smo počeli da radimo i živimo tamo kao porodica. Sve naše neprospavane noći, pijanstva, druženja, večere i radni dani su učinili da od toga da mrzim mesto gde sam otišla zavolim i njegove najveće mane. Ako me neko pita da li bih nešto promenila u svom iskustvu tamo, ne, ne bih ni jedan sekund. Obogatila sam se, jer bogastvo nije u novcu zbog kojeg ljudi odlaze na ovaj program već zbog ljudi koje tamo upoznaš i iskustva koje stekneš.

Svako ko želi da ode na Work and Travel program treba da zna da će se sigurno vratiti kući bogatiji za veliko iskustvo i veliki broj ljudi. Novac se potroši, ali ljudi ostaju zauvek.

Jan 2, 2017